Važna monografija

Hrvatski su organski idiomi vrlo brojni i rasprostranjeni u mnogim krajevima i izvan Hrvatske, pa je zadatak hrvatskih dijalektologa i danas izvanredno velik i kompliciran. Puno je hrvatskih govora koji ni do danas nisu istraženi, a neki su obrađeni davno ili nisu proučeni kako treba. Svi su se hrvatski govori izmijenili tijekom vremena, pa su svakako vrlo potrebna i nova istraživanja. Velik je i problem hrvatskih idioma u dijaspori, jer mnogi govori pomalo nestaju za sva vremena, a, nažalost, nestaju i u Hrvatskoj i u BiH; ubrzo će toga biti još mnogo. Teško je pitanje hrvatskih govora koji još žive i u krajevima jako udaljenima od Hrvatske, pa su onda takva moguća i potrebna istraživanja veoma skupa. Dakako, veliki su hrvatski dijalektološki zadaci i u poslovima lingvističke geografije, također skupi i složeni.

Izd. Općina Šolta, HKS, Zagreb, 2019.

Raduje činjenica da je danas broj hrvat­skih dijalektologa znatan, a među njima ima i relativno vrlo mladih i znatnih poten­cijala. Među njima izrazito se ističu Marija Malnar-Jurišić, Marina Marinković, Perina Vukša Nahod, Filip Galović te kao najmlađi Josip Galić i Ivan Magaš.

Ove retke pišem u povodu objavljene mono­grafije Govori otoka Šolte Filipa Galovića, vrlo plodnoga hrvatskog dijalektologa, prvenstveno čakavologa. Te su govore u prošlosti proučavali Mate Hraste, Petar Šimunović i drugi, u najnovije doba vrlo mnogo Galović. Šoltanski govori nisu ni prije Galovića bili kritično slabo poznati, ali je njihovo istraživanje doista bilo izvanredno potrebno. Sama je Galovićeva monografija dopunjena i dorađena disertacija, a zapravo je vrhunsko djelo naše dijalektologije. Ona je napisana koncentrirano, nakon dugog i napornog terenskog rada, nakon temeljitog upoznavanja znanstvene literature. Tako pripremljen, mogao je autor napisati svoje dragocjeno djelo. Koncepcija monografije vrlo je osmišljena. Predgovorne i uvodne riječi prate osnovne potrebne obavijesti (npr. o transkripciji i kraticama), slijedi pregled čakavskoga narječja i šoltanskih govora te recentnih istraživanja idioma otoka Šolte. Razumije se, temeljna je tu fonološka obradba dana podrobno i pregledno, uključujući i osobito važna akcenatska pitanja. Na sličan način obrađena je i morfologija, skromnije sintaksa, dok tvorbu riječi treba prikazati u budućem radu. Sažeto ali temeljito prikazan je leksik. Posebno su važni dijalekatni tekstovi iz svih šoltanskih mjesta, također je dobar i praktičan popratni rječnik. Čakavski govori otoka Šolte postali su nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, pa je i tomu poklonjena pozornost. Na kraju je literatura, a knjiga je bogaćena i slikovnim materijalom. Osnovno je u Galovićevu pristupu savjesno terensko istraživanje, pri čemu je pokazao upornost i dobro uho da točno zabilježi stvarno i komplicirano govorno stanje. Pokazao je i dobro snalaženje u literaturi, tj. dobro poznavanje raznih hrvatskih govora što je neophodno u raščlambama i nevelikih područja hrvatskih organskih idioma.

Svi su šoltanski govori čakavski, jedino su Maslinicu naselili štokavci. Razumije se, masliničko se je govorno stanje izmijenilo zbog dugog susjedovanja i komuniciranja s domaćim elementom. I široko gledano takva su pitanja zahtjevna, pa će o njima trebati i sveobuhvatno i teoretski raspraviti. Ipak mislim da Galović pretjeruje kada stanovnike Maslinice naziva čakavcima. Riječ je o štokavcima u znatnoj mjeri čakaviziranima, a i utjecaj doseljenih štokavaca na čakavce ostao je u sjeni Galovićevih nastojanja.

Svakako, hrvatsko je jezikoslovlje dobilo važnu monografiju.